PMS - PRAVA MUŠKA SPIKA

Za vikend s Oliverom - More u Lisinskom

Nakon što su prva dva koncerta 15. i 16. studenog rasprodana, Oliver Dragojević svojoj je publici odlučio pružiti priliku da u morskom ugođaju kojeg će donijeti u dvoranu Lisinski, uživaju i u  dodatnom trećem datumu, u nedjelju 17. studenog.

Koncerti su nazvani 'More u Lisinskom', a Oliver će u okviru njih po prvi puta otpjevati i neke od pjesama s novog albuma 'Tišina mora'. Uz bend Dupini, kojima će se kao pojačanje pridružiti Jan Ivelić na bubnjevima te Dražen Bogdanović na saksofonu, Oliver će ugostiti i svoje prijatelje glazbenike: Tedija Spalata, gitarista Elvisa Stanića te zbor Izvor.
Svojoj vjernoj publici Oliver će tih večeri pokloniti neke nove pjesme, ali i nezaboravne melodije poput Magdalene, Cesarice, Moj lipi anđele, Lipa moja, Galeba i druge hitove.

ULAZNICE za koncert po cijeni od 150,170 i 190 kuna potražite na: blagajni Lisinskog, na www.ulaznice.hr i u Aquarius Music Shopovima (Maksimirska 16, Varšavska 13 i Branimir centar).

 

Intervju s Oliverom smo pripremali  za ljetni dvobroj časopisa, a ovdje vam donosimo dijelove istog:

Na novi album Tišina mora uvrštene su dvije pjesme na kojima ste surađivali s Jakšom Fiamengom. Komentar Zlatka Galla na ovu novinu na koju na vašim albumima nismo navikli bio je: „Oliver se raspisao“. Gdje je dosad bio taj Oliver-skladatelj?
Citirat’ Galla da sam se raspisao, to je vrlo smjelo – što bi rekli pravi autori na to? Rekli bi: čovjek je glazbenik i napisa je par melodija, samo to. Prepoznao sam ja to u sebi i prije, ali uvijek su postojali autori koji su me „servisirali“, uredno slali pjesmeizmeđu kojih bih ja odabrao one za sebe, nekako po svom osjećaju, i čini se da nisam puno pogriješio do sada... No kada sam pročitao stihove Jakše Fiamenga, motivacija mi je bila jača, baš sam bio željan napisati melodije na te dobre tekstove.
 

Kada objavite novi album, i publika i kritika od vas očekuju onaj karakteristični “Oliverov potpis”, a opet žele i nešto novo i drugačije – mislite li da je na ovom albumu prisutno i jedno i drugo?
Pobić se od boje glasa ne može. Pjevam vrlo slično kao i dosad, osim što se s godinama malo mijenja boja glasa, to je istina, ali čini mi se da je to stilski vrlo slično i svi su uglavnom naučeni na taj glas. No ja kao glazbenik znam da je drugačiji pristup aranžmanima, da je boja cijelog CD-a drugačija nego do sada. Jer sada s odmakom gledam neke albume od prije deset godina, petnaest, dvadeset...Neke stvari mi se jako sviđaju, a neke bih promijenio. Znači, vrlo sam subjektivan što se toga tiče, ne mogu odlučiti je li to predobro ili loše, ili je drugačije, ili je zaokret. To je zapravo sve na tragu neke dobre glazbe putem koje želim sebi i drugima priuštiti neke lipe trenutke.

Postoji li u moru vaših pjesama neka koju možete izdvojiti kao onu koja vam, svaki put kad ju izvodite, izaziva neku posebnu emociju?
To vam je isto kao s osobom koju poznajete dvadeset godina, koju volite. Nijedna večer koju provedete s tom osobom nije ista. To vam je odgovor.
 
Postoji li neka pjesma koja nije napisana za vas, a oduševljava vas i voljeli biste da ju možete objaviti i izvoditi pred svojom publikom?
Ima jedna pjesma koju je napisao Zlatan Stipišić Gibonni, povodom rođendana svoje supruge. Ta pjesma nikad nije objavljena niti će biti, to je bio poklon njegovoj supruzi. Ja sam tu pjesmu jednom čuo i odmah sam je cijelu zapamtio. Izvodio sam je na nekim nastupima bez njega, ali poštujem želju da se ta pjesma nikad ne snimi. Iako je savršena...
 
Radili ste puno dueta – ima li još netko s kim biste voljeli snimiti zajedničku pjesmu?
Možda bih radio duet, ako se to uopće može nazvati duetom, prije nekom glazbenom vezom s nekim dobrim instrumentalistom, kao što sam radio s Hauserom. To mi je, recimo, baš otkriće jer kad staviš glas i instrument u simbiozu, točno se vidi slijed misli. Ja znam kako on diše, on zna kako ja dišem, i onda se tražimo negdje i nađemo se milion puta u istoj pjesmi na baš zadanom tonu, koji smo odredili, a ne dogovaramo se prije toga. Te situacije su briljantne i neočekivane, i to daje draž svemu tome. To se može donekle primijeniti i na klasiku, ali uglavnom je specifično za džez. U džezu, na primjer, njih se petorica savršeno isprepletu, ali kroz nekoliko se mjeseci postav izmijeni, svaki put jedan ode među novih pet... To je potrebno zbog tih glazbenih točkica koje se događaju, to su one zvjezdice u glavi, to te čini sretnim, ispunjava te kao osobu, kao čovjeka koji pripada zvuku.
 
Nastupili ste i na nekima od najpoznatijih svjetskih koncertnih pozornica, na kojoj ste se najbolje osjećali?
Teško je reći, ali možda mi je najljepši bio trenutak u Carnegie Hallu jer sam bio u garderobi Petra Iljiča Čajkovskog, koji je otvorio tu dvoranu, za klavirom na kojemu je on svirao i sa mnom su bili svjetski poznati glazbenici, gudači, ali i moji prijatelji iz Hrvatske koji su došli sa mnom. Bilo nam je tako lipo... odnosno, ja sam se osjećao nekako uzvišeno. To nije svakidašnji osjećaj, to se jako pamti.
 
Želje za neke još neosvojene pozornice...
Razmišljam o Moskvi, o Tokiju, Riju... Neki moji snovi... još mi se pojavljuju (smijeh).
 
 
 
 

 

KOLUMNA

Muke po teretani

Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj si...

NEWSLETTER

Želiš biti u toku?

Prijavi se na newsletter:

ANKETA ZA VAS

Koje vam je najdraže godišnje doba?

GALERIJA

KUTAK ZA VAS

Prijavi se i pošalji nam članak!
Kategorija:

Naslov:
Text: Prijava Registracija