BEZ ŠMINKE

Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti

Nedavno je u Zagrebu, u Muzeju suvremene umjetnosti, otvorena velika retrospektivna izložba Miroslav Šuteja (1936. - 2005.) koja će biti otvorena do 3. studenog pa će na neki način obilježiti cijelu ovu godinu. Miroslav Šutej umjetnik je koji je uvijek iznenađivao, intrigirao i angažirao pažnju promatrača – razigran, duhovit, neočekivan, ali uvijek prepoznatljivog rukopisa – sigurni smo da će sve generacije uživati u posjetu MSU i iščitati svoj 'kod' ovog modernog, pa i rukopisom suvremenog, umjetnika. Još jedna posebnost izložbe je da joj je autorica mr. sc. Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti. Iskoristili smo ovu posebnu priliku za razgovor s njom...

Pomalo je neuobičajeno da je sama ravnateljica Muzeja i autorica izložbe – kako ste se na to odlučili?

Ne bi trebalo biti neuobičajeno da su ravnatelji ponekad i autori izložbi. Svi smo mi ljudi od struke, kako se to kaže, povjesničari umjetnici i kustosi već dugi niz godina te je meni kao i drugim kolegicama i kolegama rad na izložbi vjerojatno najdraža obveza. Treba reći i da muzejska struka od svih nas zahtjeva kontinuirani rad na zbirkama, izložbama kao i pisanje stručnih tekstova, a sve se to zbraja i uvažava prigodom napredovanja u viša muzejska zvanja. Ipak moram naglasiti da proteklih godina, kada se radilo na gradnji muzeja, preseljenju u novu zgradu i intenzivni početak rada u novim prostorima nije bilo vremena i za rad na izložbama.

Pretpostavljamo da je postavljanje tako velike izložbe bilo vrlo zahtjevno uz svakodnevne ravnateljske obaveze – jeste li imali pomoć i podršku osoblja i biste li se nakon ovog iskustva ponovo odvažili na tako veliki projekt kao ravnateljica Muzeja?

Nadam se da ne zvuči kao floskula, ali rad na izložbi je doista timski rad i rezultat velikog broja suradnika. Kada govorimo o Šutejevoj retrospektivi moram istaći sjajnu suradnju s obitelji Šutej – gospođom Brankom, suprugom umjetnika i Šimunom, njihovim sinom koji danas vodi Fundaciju Miroslava Šuteja. S njima sam danima pregledavala fascinantnu Šutejevu ostavštinu i prolazila kroz mnogobrojne crteže, skice, kolaže, grafike, skulpture , a gospođa Branka uvijek je podatke o radovima dopunjavala zgodnim i informativnim pričama iz vremena nastanka djela. Drugi je korak bio nalaženje autorskog tima za postav izložbe i tu imam samo riječi hvale za fantastičnu suradnju s dizajnerom Damirom Gamulinom Gambom, arhitektom Antunom Sevšekom i fotografom Damirom Žižićem. Vjerujem da su oni svojim kreativnim promišljanjem Šuteja dali dodatnu vrijednost samoj izložbi, a najšira publika bez da ulazi u Muzej može vidjeti dio njihovog rada, animaciju Šutejevih grafika na LED ekranu na zapadnoj fasadi Muzeja. Iako to publika ne očekuje kada se radi o djelima suvremenih umjetnika ali ove izložbe ne bi bilo bez iznimnog napora restauratora Muzeja na čelu s voditeljem Zlatkom Bielenom. Također su vrlo susretljivi bile kolegice i kolege u hrvatskim i stranim muzejima od kojih smo posuđivali radove – Moderne galerije, Muzeja za umjetnost i obrt, Grafičke zbirke i Kabineta grafike iz Zagreba, Muzeja Moslavine iz Kutine, Muzeja Joanneum iz Graza i Muzeja moderne umjetnosti iz New Yorka. I na kraju, cijela izložba prošla je kroz ruke naših muzejskih tehničara Duška Stupara i Filipa Zime i njima sam također jako zahvalna.

Nekako mi se čini da smo odradili dobar posao i već se veselim slijedećem projektu, jednoj neobično zanimljivoj izložbi pod naslovom Nepokorena šuma – hommage Radovanu Ivšiću.

Mi laici zapravo i ne znamo točno, što sve zapravo spada u posao ravnatelja Muzeja, i je li Muzej suvremene umjetnosti po nečemu specifičan?

Ravnateljski posao je jako dinamičan i raznolik – od rješavanja administracije – ugovora, računa, pisanja programa i izvješća, priprema sjednica i sl., dogovara i koordinacija sa suradnicima, razgovora s vanjskim suradnicima i umjetnicima preko stručnog rada – pisanja članaka, predgovora, pripremanja za press konferencije i otvorenja, održavanja predavanja i sudjelovanja na stručnim skupovima do vođenja investicijskih projekata kao što je u ovom trenutku izrada prijedloga za solarnu elektranu na krovu Muzeja. Muzeji suvremene umjetnosti ipak se malo razlikuju od ostalih muzeja i to prvenstveno iz dva razloga – stručnjaci Muzeja ne sakupljaju građu iz prošlih vremena koja je već prošla proces valorizacije već moraju biti maksimalno uključeni u recentna zbivanja, posjećivati ateljee umjetnika, izložbe i važne svjetske umjetničke smotre kako bi tek stvorili kriterije za prikupljanje građe a na taj način, muzeji suvremene umjetnosti i vrlo direktno utječu na likovnu scenu sredine. Drugi je razlog širenje naše misije na druga područja suvremenog stvaralaštva – pored vizualnih umjetnosti mi u muzeju prezentiramo i glazbu i ples i kazalište, a upravo danas ja sam bila jedina predstavnica muzeja koja je s Ministarstvom kulture potpisala ugovor o digitalizaciji kina. Za nas je naša dvorana Gorgona iznimno važan segment djelatnosti, a sada ćemo imati mogućnost prikazivati i 3D filmove.

Što vam je kao ravnateljici najdraže raditi, što vas najviše ispunjava, veseli, što je najveći izazov?

Najviše me veseli kad vidim da su naši programi posjećeni i da publika dolazi u Muzej. To me apsolutno ispunjava zadovoljstvom i daje smisao svakodnevnom , manje vidljivom, a često dosta napornom radu. Također me raduju dobre izložbe, dobri programi – nikad neću zaboraviti kako sam bila sretna kad su došli radovi Kristine Leko na prvi kat nove zgrade – sve do tada, muzej je bio tek građevina, a čim su došli prvi umjetnički radovi, građevina je postala muzej. Stoga vesele i novi otkupi, upoznavanje umjetnika, kolega, ljubitelja umjetnosti... A najveći je izazov vjerojatno učiniti sve sretnima – i kolege i umjetnike i javnost – ispuniti očekivanja, a pritom ostati dosljedan sebi i zacrtanim ciljevima.

Po čemu je ova izložba važna za Muzej suvremene umjetnosti? Bit će, naime, otvorena čak četiri mjeseca, znači li to da očekujete veliki interes?

Mišljenja sam da Miroslav Šutej nije dovoljno poznat ni hrvatskoj ni inozemnoj javnosti tako da mi je drago što će izložba biti otvorena četiri mjeseca. Radi se o umjetniku koji nas uvijek iznova oduševljava, a na ovoj izložbi izlažemo izbor najboljih radova iz različitih faza u različitim medijima i iz različitih tematskih kugova tako da vjerujem da svatko može na izložbi naći nešto što će ga zaintrigirati i privući. Također se nadam da će profesori u osnovnim i srednjim školama tijekom jeseni naći vremena i motiva da dovedu učenike jer se na primjeru Šuteja mogu obraditi brojne nastavne jedinice.

Postoji li možda mogućnost da izložba gostuje i u nekim drugim gradovima?

Uvijek sam oprezna u davanju izjava o mogućnostima gostovanja naših izložbi u drugim muzejima jer se najčešće radi o mukotrpnom pregovaranju i usklađivanju termina, tako da i za Šutejevu izložbu mogu samo reći da razgovaram s kolegama iz Graza o jednoj izložbi na kojoj bismo i austrijskoj publici predstavili najvažnije radove ovog iznimnog umjetnika. Također je i Živa Kraus, galeristica iz Venecije izrazila želju za jednom  manjom izložbom.

Oko vaših izložaba uvijek je mnogo dodatnih sadržaja, predavanja, gostiju, promocija... Što spremate uz ovu izložbu i koliko ćete i sami biti angažirani u tome?

Već smo sad u ljeto počeli s održavanjem radionica za djecu u prostoru Šutejeve izložbe koji je posebno osmišljen za ovu namjenu. Tijekom jeseni raditi ćemo posebne programe prilagođene nastavnim planovima, a svakog ćemo tjedna ugostiti jednog kritičara, dobre poznavatelje Šutejeve umjetnosti - Zvonka Makovića, Tonka Maroevića, Igora Zidića, Vladimira Rismonda, Sonju Briski Uzelac kao i umjetnika Gordana Karabogdana koji je kao svoj diplomski rad na Akademiji analizirao klasu Šutej. O posebnom dijelu Šutejevog stvaralaštva, njegovoj Antimodi govorit će povjesničar mode Tonči Vladislavić. I naravno,to je također dio mog posla, a s nekima od njih sam surađivala i na izložbi i na katalogu.

Izložba Miroslava Šuteja obilježit će i program nedavno pokrenutog projekta Rođendaonice za 2014...?

Prošli ciklus Rođendaonica bio je posvećen Ivanu Kožariću, a slijdeći će biti u znaku Miroslava Šuteja. Mnogobrojni su kritičari u stvaralaštvu ovog umjetnika naglašavali element igre kao glavnu pokretačku snagu nazivajući ga homo ludensom. Zbog toga mislim da je izbor Šuteja i njegovih djela kao poticaj stvaralaštvu djece najbolja moguća odluka. U našem muzejskom dućanu već možemo vidjeti i suvenire izrađene na ovu temu - majice i ruksake od trapera s prepoznatljiovim Šutejevskim motivom ruku.

Koji vam je projekt za vašeg mandata bio najdraži?

Ni jedna izložba se ne može mjeriti sa značenjem izgradnje nove zgrade Muzeja za mene. U taj su projekt uložene godine i godine, rad velikog broja ljudi, velika sredstva, puno znanja različitih struka, usponi i padovi, dobri i loši trenuci neraskidivo povezani. Stoga je ovaj muzej velik dio mog života i jako ga volim i uživam u njemu. Mislim da je zgrada odlična za muzejsku namjenu i za suvremenu umjetnost i da sve naše snage moramo usmjeriti kako bismo ju u narednim godinama još više ispunili dobrim sadržajima i mnogobrojnim posjetiteljima.

Što biste još željeli ostvariti, koju biste izložbu željeli postaviti?

Kao što sam već spomenula, tema šume u djelu nadrealističkog pjesnika Radovana Ivšića slijedeći je projekt  na kojem ću raditi kao i izbor umjetnina iz zbirke američko-hrvatske kolekcionarke gospođe Nede Young iz New Yorka. Jako mi je stalo i do predstavljanja austrijskog multimedijskog umjetnika Petera Koglera jer smatram da su njegovi projekti kompatibilni s našim izložbenim programom i prostorom.

Na kraju, kako biste posjetitelje i stanovnike Zagreba pozvali na izložbu Miroslava Šuteja – zašto da je dođu pogledati?

Šutej će, sigurna sam, oduševiti svakog posjetitelja jer je njegova umjetnost tako raznolika, zabavna, optimistična, drugačija od ostalih i nikad nije dosadna jer se stalno mijenja i neprekidno donosi nove teme i vizualne senzacije - šarene zaigrane mobilne skulpture, crteži i grafike, čudesno  Bombardiranje očnog živca koje nam obuzima pažnju, prekrasna popartisitčka Kiša, potom upčatljive slike iz ciklusa Kao, itd., itd. Pored toga na izložbi možete vidjeti film o restauraciji radova, zabaviti se s Toshibinim tabletima na kojima se nalaze interaktivne animacije ili se prisjetiti osamdesetih godina i vremena postmoderne i nove slike. Šutej je inspiraciju nalazio i u folkloru i svakako preporučam ciklus Folkova i Mladenke iz Markuševca u kojima Šutej pokazuje nevjerojatnu preobrazbu tradicionalnih motiva u modernom mediju kolaža. Izložba je otvorena svaki dan pa tako i subotom do 30 sati, a nedjeljom do 18.

Pozvala bih publiku da dođe i rashladi se u MSU i uživa u fenomenalnim Šutejevim radovima.


 

KOLUMNA

Muke po teretani

Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj si...

NEWSLETTER

Želiš biti u toku?

Prijavi se na newsletter:

ANKETA ZA VAS

Koje vam je najdraže godišnje doba?

GALERIJA

KUTAK ZA VAS

Prijavi se i pošalji nam članak!
Kategorija:

Naslov:
Text: Prijava Registracija