KUTURNI SVAŠTERAJ

Nova knjiga Tomice Šćavine

Povratak genija naslov je novog romana drage nam i često čitane psihologinje Tomice Šćavine koja se već dokazala i kao odlična spisateljica prvim romanom Brod za Lajku. Ovaj roman odvest će nas na Hvar, ali i mnogo dalje, u dubine naše duše, do same srži naših želja, snova i žudnji, u potragu za (neuhvatljivom) srećom. Tomica Šćavina piše popularnu kolumnu u časopisu Sensa, kao i na portalu net.hr, a sve svoje široke interese objedinila je poticajnom web stranicom www.poticaj.net. Pročitajte što sama kaže o romanu čija će se promocija održati u četvrtak, 21. studenog u 20 sati u Supercaffeu u Probraženskoj 3 (Cvjetni trg), a uz autoricu će o romanu govoriti urednica Helena Sablić Tomić i književni kritičar Davor Šišović, dok vas nakon promocije čeka zabava uz glazbu osamdesetih. A ako ste nestrpljivi i želite odmah pročitati više o romanu, možete to učiniti na www.povratakgenija.com

Ugledna ste psihologinja, predstavnica mlađe generacije i nositeljica životnog, pristupačnog pristupa psihologiji. Danas se čini kao da se u životu ničim drugim bavili osim proučavanjem i primjenom psihologije, no radili ste i administrativne poslove, bili pomoćna konobarica na brodu... Kako su vas sva ta zanimanja obogatila (ako jesu) i utjecala na ono što ste danas?

Jesu, sve su to važna iskustva. Štoviše roman Kapi koji upravo pišem se događa na prekooceanskom brodu. Glavna junakinja Petra je napustila dosadan šalterski posao u Britanskom veleposlanstvu i otišla konobariti na brod koji krstari Karibima. Iako "Kapi" nisu autobiografska priča, dosada administrativnog posla i borba za preživljavanje među prljavim tanjurima na prekooceanskom brodu su zaista bili moja stvarnost. A sada uskrsavaju u fikciju...

Foto: Aleksandra Orlić

Izdali ste dvije knjige kolumni Unutarnji kompas i Koordinate sreće (obje Planetopija), no pravo je iznenađenje bio hvaljeni roman Brod za Lajku – što ste željeli – ili mogli – reći romanom, a što niste mogli prenijeti u kolumnama? Odakle inspiracija za roman?

Kolumne i članci čitateljima mogu biti korisni, ali ne uvlače u doživljaj, u drugi svijet koji izvire iz mojih podivljalih slika i ideja. Pisanje o osobnom razvoju je kontrolirano - točno znam što želim reći - a dok pišem roman, osjećam se kao dirigent čiji glazbenici (likovi u romanu) svako malo odsviraju neku sasvim nepredviđenu partituru. I onda je pravi izazov sve to skupa povezati u skladno djelo.

Brod za Lajku je nastao u jednom intenzivnom periodu pisanja od nekih osam mjeseci. Skoro svaki dan sam ustajala u pet ujutro da bih do osam pisala i zatim počinjala s poslom. Što je bila inspiracija? Pa, ne znam točno otkud ta inspiracija, vjerujem da se rojila u meni sama od sebe, ali znam kako je sve počelo. Odlučila sam svoju glavnu junakinju staviti u nezavidnu situaciju. U žestoku psihološku krizu. I zato sam se svako jutro u pet budila i odmah iskakala iz kreveta. Naprosto je nisam više mogla napustiti. To je pitanje odgovornosti...

Znam da zvuči ludo, ona je 'samo lik'. Ali, eto - sada postaje jasno zašto pišem. Jer tako izražavam svoju osobnu ludost! Pretvaram se u svoje likove, odlazim u druge dimenzije, radim sve što želim. Zar to nije divno? Imati svoj svijet u kojem možete što god poželite. A zatim, kada se knjiga objavi - i drugi su u taj svijet dobrodošli.

Upravo vam izlazi nova knjiga Povratak genija – o čemu se u romanu radi, zašto ćemo ga voljeti čitati?

U Povratku genija, glavna junakinja Niki prihvaća sumnjivi posao na jahti Kairos gdje genijalni izumitelj i njegov pohlepni brat blizanac eksperimentiraju s "kapom sreće", izumom za koji vjeruju da potječe od Nikole Tesle. Ta "kapa sreće" je centar priče i zapravo simbolizira našu potrebu da si ušijemo u um neku filozofiju, formulu, self-help naputak nakon kojeg bismo bili "prosvijetljeni", stalno sretni i u miru sa svijetom koji je pun događaja koji tu sreću neminovno remete.

Urednica Helena Sablić Tomić je napisala: "Roman Povratak genija pisan je lepršavo, čitko, u njemu se ironiziraju instant rješenja koja garantiraju mršavost, bogatstvo, zdravlje i sve ono što se danas povezuje sa srećom." To je srž priče. A da li ćete ga voljeti ili ne, to ćemo tek vidjeti... Niki je prilično bezobrazna, pa će sigurno nekima ići na živce. Mene je njen bezobrazluk, dok sam pisala roman, beskrajno zabavljao, ali tko zna kako će ga primiti čitatelji.

Veliku ulogu u romanu ima Hvar...?

Hvar je naprosto prekrasan grad. Povratak genija se morao odvijati u jednom takvom gradu, ljeti. Sama pomisao na Hvar ljeti u meni budi sreću. Naročito u predsezoni, kada nema previše ljudi. Osim toga, htjela sam da priča ima korijen u tradiciji jednog izoliranog, dalmatinskog mjesta. Ja sam iz Vodica, ali sam nisam zaljubljena u Vodice. Izdajica sam roda svoga. Primošten mi je ljepši od Vodica. A Hvar da ne spominjem.

Htjela sam povezati izoliranu otočku tradiciju kroz lik none Mare s američkom invazijom sreće kroz likove blizanaca Prutića i Bata koji su u hvarsku luku uplovili na svom Kairosu. Svoju mudrost nona Mare izražava jednostavnim jezikom, na zaboravljenom hvarskom narječju, a spletom okolnosti odjednom se nađe u sasvim nadrealnom, futurističkom kontekstu. Moram priznati, to je jedan prilično čudan spoj.

Vaši su likovi gotovo svi odreda neobični, odnosno bolje rečeno, oni su obični ljudi koje vidimo 's druge strane', s one koju svi često rado skrivamo – jesmo li zapravo svi na svoj način 'neobični' i čudni, je li 'neobično' ustvari normalno? Kakvi su likovi u novom romanu?

Likovi u novom romanu su čudni i nenormalni koliko je čudan i nenormalan život sam po sebi. Dakle, puno!

Da, slažem se da smo svi na svoj način neobični, samo što jedni drugima pokazujemo samo ono što procjenjujemo da će biti prihvatljivo. Ali, zato postoji kreativnost... Da izrazimo ono što ne možemo kroz obične razgovore s prijateljima i poznanicima. Uostalom - tko bi slušao monolog od tristo stranica?

Za svoje junakinje birate žene 'teške sudbine' – je li tako lakše poentirati ili je to lajtmotiv koji vas privlači?

To me privlači. To objašnjava zbog čega su moje junakinje jake, slabe, bezobrazne, povrijeđene... To njihov unutarnji život čini bogatim, pokazuje da su njihovi problematični karakteri odnekud nikli. To je prilično realistično. Kao što bi Niki rekla: "Imala sam strgano djetinjstvo pa su mi neuroni povezani u čudne uzorke".  

KOLUMNA

Muke po teretani

Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj si...

NEWSLETTER

Želiš biti u toku?

Prijavi se na newsletter:

ANKETA ZA VAS

Koje vam je najdraže godišnje doba?

GALERIJA

KUTAK ZA VAS

Prijavi se i pošalji nam članak!
Kategorija:

Naslov:
Text: Prijava Registracija