PMS - PRAVA MUŠKA SPIKA

Ljubav u boji glazbe MARKA TOLJE

Glazbenika koji iako je na sceni prisutan već niz godina, mediji stalno kite pridjevom mladi (autorica intervjua i sama je krenula upisati na ekran taj pridjev), doista jest mlad uzevši u obzir biologiju. Međutim, Marko Tolja na hrvatskoj sceni već odavno nije mlad u smislu još nepoznat, neotkriven, neprepoznat. Ipak, mi ga, kako smo mlad časopis i još mlađi portal, našoj publici tj. čitateljicama još nismo imale priliku predstaviti. Idealna prilika pojavila se sada kada ovim intervjuom želimo i najaviti novi Markov projekt – dobro ugođenu glazbenu večer za sve ljubitelje jazza u pratnji TheLatefour Quarteta u VIP Clubu u Zagrebu, 25. svibnja.

 Razgovarala: Vlatka Vužić

 

U najavi intervjua je spomenuto da ste na glazbenoj sceni prisutni već niz godina? Možete li nam donijeti kratko vaš glazbeni životopis?

Profesionalno sam se glazbom počeo baviti 2006. Za vrijeme osnovne škole paralelno sam pohadao i glazbenu školu, a kroz cijelu gimnaziju pjevao u klapi. Spontano, bez pretjeranog planiranja i računice, pronalazio sam svoj put i publiku i u tih 7 godina postigao i više nego što sam ikada sanjao. Iza mene su tri studijska i jedan live album, tri Porina, mjuzikl, par TV showova i puno predivnih nastupa i koncerata. Uglavnom, ne mogu se buniti :-)

Hrvatska javnost poznaje vaš rad i poneku kroz medije donesenu privatnu informaciju o vama. Međutim, da se primjerice susretnete s nekim tko o vama baš ništa ne zna – koje bi to bilo najvažnije crtice iz vaše biografije koje biste istaknuli?

Mislim da bi bilo dovoljno reći da sam glazbenik koji od početka "fura svoju spiku" i bez puno filozofije živi svoju glazbu. Osim toga, ja sam jedan najobičniji 28-godišnjak.

Kada ste se pojavili na sceni, glazba koju izvodite pa i odjevni stil bili su dočekani s određenim „čuđenjem“, jer ste zapravo odudarali od stereotipa. Očekivalo bi se da se mlad glazbenik poput vas koji se želi probiti,  okuša za početak npr. u modernim boy poskočicama, a ne u ozbiljnijoj glazbi zakopčan do grla. Jesu li vas iskusniji glazbeni kolege kada ste odlučili zaploviti u glazbene vode u bilo kojem trenutku odgovarali od vašeg željenog, zacrtanog kursa kako bi vam početak možda bio lakši i naravno, isplativiji?

Sigurno da je u današnje vrijeme, kada je glazba postala brzi i kratak način zgrtanja profita, bilo čudno vidjeti dečka od 21 godine koji pjeva pop s primjesama jazza i nosi kravatu. Kroz cijeli moj put bilo je dosta "soljenja pameti", nekih konstruktivnih a nekih uzaludnih. Nisam se počeo baviti glazbom radi nekakvog instant uspjeha i slave. Možda zvuči patetično, ali uvijek govorim kako nisam ja izabrao muziku već ona mene. Pjevam i pišem prvenstveno iskreno prema samom sebi, a time i prema svojoj publici. Nema računice kada je neki oblik umjetnosti u pitanju i mislim da mi je to najviše pomoglo da izgradim čvrste temelje za dugotrajni opstanak na sceni.

Prošle ste godine izdali album „Ljubav u boji“ za kojeg potpisujete glazbu i tekst. Jeste li kantautora u sebi do ovog zadnjeg albuma, namjerno utišavali, ili ste ga prepoznali,  ali ste čekali da odraste, ili se možda samo odjednom pojavio iznenadivši vas i samog?

Kao i sve kada je u pitanju moja karijera i ovaj se potez desio spontano. Da li sam sazrio ili su se neke emocije gomilale u meni, ne znam ni sam. Jednostavno sam osjetio potrebu nekako se izraziti. Inače sam sklon tome da sve emocije, i dobre i loše, držim za sebe pa mi je pisanje postao sjajan ispušni ventil.

Tijekom karijere otpjevali ste i mnoge obrade, domaćih i stranih skladbi te surađivali sa mnogim glazbenicima. Možete li izdvojiti koje od tih i takvih projekata smatrate najuspješnijima i možda glazbeno najkreativnijima? Koje suradnje još planirate/priželjkujete?

Stvarno sam imao sreće i radio na sjajnim i zanimljivim projektima. Osim nekih mojih samostalnih koncerata koje neću nikada zaboraviti, medu najdraže i najkreativnije svakako spadaju Zvijezde pjevaju, Božićni koncert uz simfonijski orkestar, mjuzikl "Za dobra stara vremena", mini uloga Ive Robića u filmu "Lea i Darija" itd. Ipak, još uvijek najmočnije iskustvo je bio nastup sa Oliverom u Royal Alebrt Hallu u Londonu. Nastupiti sa vlastitim idolom u jednoj od najpoznatijih svjetskih koncertnih dvorana - to će se teško nadmašiti.

Paralelno sa vašim glazbenim izričajem kojeg bismo poput vašeg zadnjeg albuma mogli uvrstiti u pop kategoriju, stalno je tu negdje oko vas prisutan i jazz i swing. I koncert kojeg pripremate u VIP Clubu u Zagrebu 25. svibnja biti će posvećen upravo tom segmentu vašeg izričaja. Što očekivati od koncerta – obrade nekih klasika ili možda jazz obrade i nekih vaših pjesama?

Odlučio sam razdvojiti ta dva glazbena puta. Jazz je moja velika ljubav i mislim da je konačno došlo vrijeme da mu se malo ozbiljnije posvetim. Na koncertu nećemo izvoditi moje pjesme već popularne jazz standarde i neke svjetske pop uspješnice ali u jazz obradama. Nadam se da će svi ljubitelji takve glazbe doći na svoje i da neću nikoga razočarati. Veliki je to zalogaj ali ja sam poznat po tome da se volim "bacati na glavu"!

Pretpostavka je da najčešće i privatno slušate jazz glazbu?! Kada pak slušate domaću glazbu, u društvu vokala kojeg kolege ili kolegice se najradije nalazite?  Koliko uopće odvajate vremena za slušanje glazbe ili možda za istraživanje što je novoga na tržištu glazbe?

Slušam svakakve glazbene žanrove. Sve što mi je uhu ugodno. Naravno da pratim i našu scenu jer me zanima što rade kolege. Ima jako puno pjevača sa kojima bih volio suradivati. Do sada su mi najdraži nastupi bili sa Oliverom, Massimom, Jacquesom, Ninom Badrić, Vannom, Gabi Novak.....

U dosadašnjoj karijeri postigli ste priznanja i od publike i od kritike, ali i od struke koja vas je u tri navrata nagradila najznačajnijom diskografskom nagradom – Porin. Postoje li neki vaši neostvareni karijerni ciljevi vezani za domaću scenu?

Velika mi je čast što me struka tri puta do sada nagradila Porinom. Pogotovo mi je drag onaj za "Najbolju mušku vokalnu izvedbu". Veliki je to poticaj ali i odgovornost za daljnji rad. Planova i želja imam još puno ali nema žurbe. Sve u svoje vrijeme.

O eventualnim željama vezanim za  inozemnu karijeru je možda nezgodno išta pitati,  jer čak i sam pokušaj proboja zahtjeva ogromne troškove, ali s obzirom da doista kvalitetno radite na jazz obradama, koje su klasici u cijelom svijetu, jeste li razmišljali da možda pokušate zakoračiti na jedno od  inozemnih glazbenih tržišta putem te niše?

Nikad se ne zna. Ako ikada išta budem probavao vani, onda će to sigurno biti u tom jazz svijetu. U inozemstvu ima puno kvalitetnih jazz festivala do kojih bi se moglo doći. Možda se jednog dana okušam i na tom polju. 

Glazba je oblik umjetnosti. Mnogi su umjetnici koji su stvarali u drugim umjetničkim nišama kroz povijest i danas isticali kako ih je u njihovom stvaranju nadahnjivala i glazba. Što vas nadahnjuje? Jeste li ljubitelj i drugih oblika umjetnosti? Volite li otići u kazalište, kino, muzeje, galerije? Postoji li nešto iz drugih umjetničkih svjetova što vas je posebno oduševilo, općenito ili možda pri ne tako davnom susretu,  i možda nadahnulo za neko vaše stvaranje?

Volim ići na koncerte. Puno čitam, knjiga je uvijek u torbi i svaku "rupu" izmedu obaveza čituckam. Imam i dosta istaknutu likovnu crtu. Čak sam htio i studirati dizajn ali je glazba ipak prevladala. Inspiraciju pronalazim u svakom kvalitetnom umjetniku i njegovim djelima. 

 

 

KOLUMNA

Muke po teretani

Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj si...

NEWSLETTER

Želiš biti u toku?

Prijavi se na newsletter:

ANKETA ZA VAS

Koje vam je najdraže godišnje doba?

GALERIJA

KUTAK ZA VAS

Prijavi se i pošalji nam članak!
Kategorija:

Naslov:
Text: Prijava Registracija